Smještaj senzora

Za razmatranje i rješavanje takvog problema dostupni su različiti standardi, primjerice EN 60079-29-2 koji se odnosi na odabir, instalaciju, korištenje i održavanje uređaja za detekciju i mjerenje zapaljivih plinova i kisika.

Iako su ove reference korisne, mogu biti generične i previše detaljne ili su u pitanju specifične aplikacije zbog čega su reference često irelevantne za većinu aplikacija. Smještaj senzora trebaju odrediti eksperti koji imaju znanja iz područja disperzije plinova kombinirano s znanjima procesnih inženjera i osoblja koje radi u zaštiti na radu.

Detektori moraju biti ugrađeni na mjestu gdje je očekivana prisutnost plina. Mjesta koja zahtijevaju najviše pažnje su u blizini plinskih bojlera, kompresora, posuda pod tlakom, cjevovodima i cilindrima. Mjesta gdje najvjerojatnije može doći do curenja plina su i ventili, mjerači, prirubnice, koljena cijevi itd.

• Za detekciju plinova lakših od zraka (npr. metan, amonijak) detektore je potrebno postaviti na većoj visini
• Za detekciju plinova težih od zraka (npr. butan, sumporov dioksid) detektore je potrebno postaviti na nižoj visini
• Razmotriti kako će se plin ponašati pri manjem i većem protoku zraka. Po potrebi detektori se mogu postaviti u ventilacijskim kanalima
• Razmotriti utjecaj vremenskih uvjeta na rad detektora. Za detektore ugrađene u vanjskim prostorima preporuča se ugradnja zaštite od vremenskih utjecaja
• Koristiti zaštitu od Sunca ako se detektor ugrađuje na direktnom Suncu ili u toplim klimatskim uvjetima
• Razmotriti procesne uvjete. Primjerice, butan je teži od zraka, no ako dođe do njegova curenja pri visokoj temperaturi i tlaku može doći do njegova uzdizanja na veće visine
• Razmotriti jednostavan pristup detektoru za njegovo lakše održavanje
• Kod instalacije IR detektora u snopu, važno je osigurati da nema nečeg što bi moglo blokirati IR zraku