Što predstavlja nadzor propuštanja plinova?

Rafinerije nafte, kemijska postrojenja, gradilišta i druga industrijska postrojenja neizbježno emitiraju velike količine kemikalija i plinova. Zbog činjenice da se ta mjesta često nalaze u ili u blizini stambenih područja, razumljivo je da postoji velika zabrinutost zbog utjecaja koje industrijske emisije mogu imati na okolnu kvalitetu zraka te kao takvu posljedicu na javno zdravlje i okoliš.

Iz tog razloga, sva takva mjesta prema zakonu moraju imati stroge protokole za nadzor propuštanja plinova. Ova se terminologija jednostavno odnosi na prikupljanje i analizu koncentracija plina na perimetru industrijskog postrojenja i ključna je komponenta korištenja fiksnih detektora plina u rafinerijama i drugim sličnim postrojenjima.

Koji se plinovi prate nadzorom propuštanja?

Naravno, specifični plinovi koji se analiziraju na bilo kojoj lokaciji varirat će ovisno o aktivnostima koje se tamo odvijaju i ciljevima postupka nadzora. Međutim, od voditelja postrojenja zakon će zahtijevati osiguranje da njihov objekt pretjerano ne pridonosi onečišćenju zraka ili šteti okolišu, tako da postoji niz plinova koji se redovito pojavljuju u protokolima za nadzor propuštanja plinova.

To uključuje metan, sumporov dioksid, sumporovodik, kao i niz cikličkih organskih spojeva (uključujući benzen, toluen, etilbenzen i ksilen, ili BTEX) i nekoliko hlapljivih organskih spojeva (kao što su akrolein, acetaldehid, formaldehid i stiren).

Kako funkcionira nadzor propuštanja plinova?

Obično će postupak nadzora propuštanja plinova na lokaciji uključivati ​​kombinaciju dva različita pristupa prikupljanju podataka. Prvi, koji se često naziva točkastim uzorkovanjem, koristit će pumpe i cijevi za usmjeravanje malog volumena plina u komoru za analizu, gdje će se analizirati putem unutarnjeg mehanizma.

U međuvremenu, druga metoda poznata je kao nadzor u otvorenom snopu i emitira zraku svjetlosti na udaljenosti do 900 m. Plinovi koji su uhvaćeni u ovo svjetlo će biti apsorbirani na različite načine; stoga će analiza njihovih različitih apsorpcijskih svojstava otkriti detaljne informacije o sastavu okolišnog zraka.

Postoji niz različitih čimbenika koji određuju koja će se vrsta senzora koristiti za nadzor propuštanja plinova, ali većina objekata koristit će kombinaciju oba. Uzevši to u obzir, tehnologija otvorenog snopa često se smatra superiornijom od one za točkasto uzorkovanje, zbog svoje sposobnosti praćenja više plinova u dužem rasponu, uz smanjene troškove održavanja. Iako bi njihovi početni troškovi mogli biti veći, dugoročno su prihvatljiviji.