Odakle dolaze emisije amina?
Kao derivati amonijaka, amini su skupina kemijskih spojeva koji imaju različite praktične primjene u današnjem modernom svijetu. Koriste se kao sastojak u određenim lijekovima, kao i sredstva za stvrdnjavanje epoksidnih smola i boje. Međutim, jedna od najčešćih i suvremenih upotreba amina je obrada plina, gdje se koriste za izdvajanje ugljičnog dioksida (CO2) iz postrojenja za preradu i rafiniranje prirodnog plina.
Ova uloga u postupku hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) ključna je u smanjenju utjecaja takvih industrija na okoliš – ali može prouzročiti vlastite probleme. To je zato što se amini generiraju prvenstveno iz CCS industrije, budući da se aminska otapala mogu prenositi putem dimnih plinova u zraku ili u tokovima otpadnih voda.
Boje i epoksidne smole
Aromatski amini često se preferiraju kao polazni materijal u nizu različitih sredstava za bojanje, budući da reakcija koja se događa kada dođu u dodir s dušikastom kiselinom stvara diazonijevu sol. Nakon što se povežu, tvore azo spojeve koji su poznati po svojim jakim bojama zbog čega se koriste u njihovoj izradi.
Osim toga, niz različitih amina izuzetno je učinkovit kao agens za stvrdnjavanje epoksidnih smola, uključujući cikloheksilamin, dimetiletilamin i brojne diamine. U istu svrhu koriste se i tetraetilenpentamin i trietilentetramin. Napredne analitičke tehnike otkrile su da i boje i epoksidne smole mogu izlučiti ove amine u zrak ili vodu tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Farmaceutika
Istraživanje iz 2011. je pokazalo da 42% komercijalnih lijekova na tržištu sadrži funkcionalne skupine iz obitelji amina. Ovi se spojevi u širokoj primjeni koriste u različitim lijekovima, od antihistaminika, antidepresiva i dekongestiva do sredstava za smirenje, pa čak i ozbiljnih lijekova protiv bolova (kao što su morfij i kodein).
Dok tijelo apsorbira dio aktivnih sastojaka u ovim lijekovima (i time ispunjava svoju primarnu funkciju), značajan postotak može proći kroz probavni sustav netaknut. Nakon toga se izlučuju u kanalizacijski sustav, gdje su sposobni preživjeti i većinu konvencionalnih procesa pročišćavanja otpadnih voda.
CCS
Vjeruje se da su gore navedeni izvori emisije amina toliko mali da su gotovo zanemarivi. Međutim, predviđa se da će upotreba CCS za uklanjanje CO2 iz industrijskih dimnih tokova imati potencijalno veću ulogu. Ovaj izvor može biti odgovoran za emisiju aminskih otapala u zrak (putem reakcija kiselih plinova, isparavanja, oksidacije i toplinske degradacije, što je jedan od razloga zašto je analiza plina tako jak fokus u industriji) ili u otpadne vode.
Postojeća istraživanja nedostatna su da bi se utvrdilo predstavljaju li ove emisije dugoročnu vjerojatnu prijetnju zdravlju ljudi i okoliša. Međutim, postoji određena zabrinutost oko produkata razgradnje amina, kao što su nitrozamini, zbog čega su istraživanja njihovih koncentracija u okolišu i utjecaja na njega još uvijek u tijeku.