Opasnost od prisutnih plinova u obradi otpadnih voda

Voda je ključna za naše svakodnevne živote, kako za osobnu i kućnu upotrebu, tako i za industrijske/komercijalne primjene. Postoji mnogo kemijskih spojeva koji mogu reagirati s vodom, otopljenih plinova koji mogu izaći iz otopine, otopljenih tekućina i krutih tvari koje mogu reagirati stvarajući druge plinove. Osim toga, morate otkriti koje plinove stvarate kada skupljate, čistite, skladištite, transportirate ili koristite vodu. Detektori plina moraju biti odabrani tako da odgovaraju specifičnom okruženju u kojem radite, u ovom slučaju s visokim postotkom vlažnosti, često prljavom, ali rijetko izvan temperaturnog raspona od 4 do 30 °C. Svi rizici prisutni su u ovim složenim okruženjima, s višestruko opasnim toksičnim i zapaljivim plinovima i često dodatnom opasnosti od istiskivanja kisika iz prostorije.

Opasnosti od prisutnih plinova

Osim uobičajenih plinova poznatih u industriji; metana, sumporovodika i kisika, postoje opasnosti od plinova koji se javljaju kod nusproizvoda i kod kemikalija za pročišćavanje kao što su amonijak, klor, klor dioksid ili ozon koji se koriste u dekontaminaciji otpadnih voda, ili za uklanjanje mikroba iz čiste vode. Postoji velika mogućnost prisustva mnogih toksičnih ili eksplozivnih plinova zbog kemikalija koje se koriste u industriji otpadnih voda. Tu također dolaze i kemikalije koje mogu biti puštene u odvodni sustav iz industrije, poljoprivrede ili građevine.

Klor (Cl2), plin žutozelene boje, koristi se za sterilizaciju vode za piće. Međutim, većina klora koristi se u kemijskoj industriji u tipičnim primjenama uključujući obradu vode, kao i unutar plastike i sredstava za čišćenje. Plinoviti klor se može prepoznati po njegovom oštrom, iritantnom mirisu, koji je poput mirisa izbjeljivača. Jak miris može ukazati ljudima na izloženost tom plinu. Sam klor nije zapaljiv, ali može eksplozivno reagirati ili stvarati zapaljive spojeve s drugim kemikalijama kao što su terpentin i amonijak.

Amonijak (NH3) je spoj dušika i vodika, bezbojan je i oštar plin, također poznat po tome što je vrlo topiv u kontaktu s vodom. Može ga se pronaći u vrlo niskim koncentracijama kod ljudi i u prirodi. Također se često koristi u nekim proizvodima za čišćenje kućanstva. Iako amonijak ima mnoge prednosti, u određenim okolnostima može biti korozivan i opasan. Amonijak može ući u otpadnu vodu iz nekoliko različitih izvora, uključujući urin, gnojivo, kemikalije za čišćenje i procesne kemikalije. Ako amonijak protječe bakrenim cijevima, može uzrokovati koroziju. Ako amonijak uđe u vodu, njegova toksičnost varira ovisno o pH vrijednosti vode. Amonijak se može razgraditi na amonijeve ione, koji potom mogu reagirati s drugim prisutnim spojevima.

Klor dioksid (ClO2) je oksidirajući plin koji se obično koristi za dezinfekciju vode za piće. Kada se koristi u vrlo malim količinama, siguran je i ne dovodi do značajnih zdravstvenih rizika. Međutim, klor dioksid je snažan dezinficijens koji ubija bakterije, viruse i gljivice, a kada se koristi u većim količinama, može biti opasan za ljude.

Ozon (O3) je plin antiseptičkog mirisa i bez boje koji, uglavnom, prirodno nastaje u okolišu. Kada se udiše, ozon može imati niz štetnih učinaka na tijelo. Kako je riječ o bezbojnom plinu, teško mu je ući u trag bez učinkovitog sustava detekcije. Čak i kada se udahnu relativno male količine, plin može imati štetan utjecaj na dišne ​​puteve, uzrokujući upalu i bol u prsima, uz kašalj, otežano disanje i iritaciju grla. Također može djelovati kao okidač uzrokujući pogoršanje bolesti poput astme.

Ulazak u skučeni prostor

Cjevovodi koji se koriste za transport vode zahtijevaju redovito čišćenje i sigurnosne provjere; tijekom ovih operacija koriste se prijenosni višeplinski detektori za zaštitu radnika. Provjere se moraju izvršiti prije ulaska u bilo koji zatvoreni prostor i obično se prate O2, CO, H2S i CH4. Skučeni prostori su mali, tako da prijenosni detektori moraju biti kompaktni i neupadljivi za korisnika, ali ipak sposobni izdržati rad u vlažnim i prljavim prostorijama. Jasna i brza indikacija svakog povećanja promatranog plina (ili bilo kakvog smanjenja kisika) je od najveće važnosti – glasni i jaki alarmi učinkoviti su u upozoravanju korisnika.

Zakonodavstvo

Direktiva Europske komisije 2017/164 uspostavila je poveći popis indikativnih graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti (IOELV). IOELV su zdravstveno utemeljene vrijednosti, izvedene iz najnovijih dostupnih znanstvenih članaka i uzimajući u obzir dostupnost pouzdanih mjernih tehnika. Popis uključuje ugljikov monoksid, dušikov monoksid, dušikov dioksid, sumporov dioksid, cijanovodik, mangan, diacetil i mnoge druge kemikalije. Popis se temelji na Direktivi Vijeća 98/24/EC koja razmatra zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika od rizika povezanih s kemijskim agensima na radnom mjestu. Za svaki kemijski agens za koji je IOELV postavljen na razini Unije, države članice su dužne utvrditi nacionalnu graničnu vrijednost profesionalne izloženosti. Od njih se također traži da uzmu u obzir graničnu vrijednost Unije, određujući nacionalne granične vrijednosti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom. Države članice moći će iskoristiti prijelazno razdoblje koje završava najkasnije 21. kolovoza 2023.

Izvršni ured za zdravlje i sigurnost (HSE) navodi da svake godine nekoliko radnika oboli od najmanje jedne bolesti povezane s uvjetima na radnom mjestu. Iako su većina bolesti relativno blagi slučajevi gastroenteritisa, također postoji rizik od potencijalno smrtonosnih bolesti, kao što su leptospiroza (Weilova bolest) i hepatitis.

Prema Zakonu o zdravlju i sigurnosti na radu iz 1974., poslodavci su odgovorni za osiguranje sigurnosti svojih zaposlenika i drugog osoblja. Ta je odgovornost pojačana propisima.

Propisi o skučenim prostorima iz 1997. primjenjuju se kada se procjenom utvrde rizici od ozbiljnih ozljeda na radu u skučenim prostorima. Ovi propisi sadrže sljedeće ključne obveze:

• Izbjegavajte ulazak u skučene prostore, npr. radeći izvana.
• Ako je ulazak u skučeni prostor neizbježan, pridržavajte se sigurnog načina rada.
• Postavite odgovarajuće mjere za slučaj opasnosti prije početka radova.

Propisi o upravljanju zdravljem i sigurnošću na radu iz 1999. zahtijevaju od poslodavaca i samozaposlenih osoba da provedu prikladnu i dostatnu procjenu rizika za sve radne aktivnosti u svrhu odlučivanja koje je sigurnosne mjere nužno provoditi. Za rad u skučenim prostorima to znači identificiranje prisutnih opasnosti, procjenu rizika i određivanje mjera opreza koje treba poduzeti.