Osobna zaštitaIndustrija
Detektori zapaljivih i toksičnih plinova su općenito dostupni u dvije varijante: prijenosni i fiksni (stacionarni). Koja od ovih varijanti će biti najpogodnija za odgovarajuću aplikaciju ovisit će o nekoliko faktora, između ostalog o tome koliko je često osoblje prisutno na promatranom području, je li opasnost trajna ili privremena, koliko često je potrebno provoditi testiranja te o budžetu za njihovu nabavu.
Prijenosni detektori su kategorizirani kao osobna zaštitna oprema dizajnirana za zaštitu osoblja od opasnih plinova pri čemu omogućuje testiranje lokacije prije nego se uđe u nju. Ovi mali uređaji su neizbježni u područjima gdje se mogu pojaviti opasni plinovi, budući da kontinuirano prate prisutnost plinova u području korisnika stajao on na mjestu ili se kretao.
Iako fiksni detektori sami po sebi omogućuju zaštitu osoblja, ne mogu se premještati zajedno s korisnikom pa postoji mogućnost da korisnik uđe u dio prostorije koja je van mjernog područja fiksnog detektora.
Mnogi korisnici kombiniraju prijenosne i fiksne sustave detekcije, a ponekad koriste samo prijenosne detektore. Za to postoji nekoliko razloga:
- U promatranu prostoriju osoblje ne ulazi prečesto zbog čega sustav fiksne detekcije nije potreban
- Prostorija je površinom mala ili teško doseziva što postavljanje fiksnog detektora čini nepraktičnim
- Aplikacija koja zahtijeva sustav detekcije možda nije stacionarna
Promjene pravilnika i zakona, zajedno s razvojem sigurnosnih preduvjeta rezultiraju sve većom primjenom prijenosnih detektora u mnogim industrijama. Osim zakonski definiranih zahtjeva, mnogi korisnici definiraju specifična pravila u pogonu, primjerice testiranje funkcionalnosti prijenosnog detektora odgovarajućom plinskom smjesom prije nego što ga korisnik počne koristiti.