Klor

Klor je reaktivan halogeni element primarno toksičnih i nadražujućih karakteristika. Zbog toga je nažalost njegova prva masovnija primjena bila u obliku bojnog otrova. Paradoks je da su ioni klora neophodni za održanje bilo kojeg oblika života na Zemlji. Koristi se u brojnim industrijskim procesima, posebno u kemijskoj i farmaceutskoj industriji te u petrokemiji. Široko je rasprostranjen dezinficijens, a njegova je najpoznatija primjena u dezinfekciji vode za piće, bazena i javnih kupatila, gdje se kriju i glavne opasnosti. U koncentracijama iznad 3 ppm ljudi ga osjete zbog vrlo karakterističnog mirisa. Opasan je već u koncentracijama iznad 5 ppm. U koncentracijama od 30 ppm uzrokuje kašalj i povraćanje, a iznad 50 ppm dolazi do trajnog oštećenja dišnih organa. Smrtonosan je u koncentracijama iznad 1.000 ppm.

Standardne alarmne granice za EU iznose 0.5 ppm / 1 ppm, uz 15 minutni STEL limit od 1 ppm.

Ugljični monoksid

Tihi ubojica, jedan od najopasnijih i najpodmuklijih plinova, produkt nepotpunog izgaranja fosilnih goriva. Plin je bez okusa i mirisa, proziran, neprepoznatljiv, a akumulira se u krvi (hemoglobinu) afinitetom 240 puta većim nego kisik! Koncentracije od 300 milijuntih dijelova u zraku (ppm) već su smrtno opasne za odraslog čovjeka.

Čak i najmanje koncentracije akumuliraju se u krvi pa je Short Time Exposure Limit (STEL) odnosno maksimalna dozvoljena akumulirana koncentracija izlaganja samo 20 ppm, a dnevna 8-satna maksimalna dozvoljena prosječna akumulirana izloženost (TWA – Time Weighted Average) 100 ppm. Velika je opasnost u domovima koji koriste fosilna goriva, a dio je procesa u željezarama, energanama, petrokemijama, itd.

Standardna podešenja donjeg i gornjeg praga alarma su 20 ppm i 100 ppm, a plin se akumulira i u tijelu pa je standardni STEL Limit također 100 ppm, uz TWA limit od 20 ppm.

Vodik

Prvi, najlakši i sveprisutan element u univerzumu. Zbog lakoće „bježi“ u svemir pa ga na Zemlji nema puno u čistom obliku. Dio je brojnih industrijskih procesa, posebno u petrokemijskoj, naftnoj i prehrambenoj industriji. Dio je čiste energije budućnosti. Vodik nije otrovan za ljudski organizam, ali je izuzetno zapaljiv i eksplozivan, pa se glavni rizici i opasnosti kriju u toj činjenici. Njegov raspon zapaljivosti / eksplozivnosti kreće se od 4.00 % (LEL) pa do 77.00 % (UEL) volumnog udjela (v/v) u zraku.

Standardne granice alarmnih podešenja u ppm iznose Low = 100 ppm, High = 400 ppm.

Sumporovodik

Sumporovodik je otrovan, bezbojan i korozivan plin koji se javlja kao nusprodukt raspadanja organske tvari bez prisustva kisika (močvare, kanalizacija) putem anaerobnih mikroorganizama. Također se javlja u vulkanskim plinovima, geotermalnim izvorima te uz nalazišta prirodnog plina (do 30 %) i sirove nafte. Javlja se i u ljudskom tijelu kao proizvod metabolizma, pa čak i u dahu kod nekih poremećaja. Najveći industrijski emiter sumporovodika su rafinerije nafte (proces hidrodesulfurizacije nafte – HDS, Claus proces), plinska postrojenja, petrokemije, farmaceutska industrija, koksare, tvornice papira te sustavi kanalizacije i odvodnje. Pozitivna strana ovog vrlo otrovnog plina je da se u vrlo malim koncentracijama (50 ppb) može osjetiti kao neugodan miris pokvarenih jaja pa je to prvo upozorenje. Međutim pri brzom porastu koncentracije (što je najčešće slučaj) paralizira se sluznica i osjetilo njuha te neugodan miris u potpunosti nestaje, a otrovnost raste. Pri koncentracijama većim od 50 ppm nastaju oštećenja vida.

Standardna podešenja donjeg i gornjeg praga alarma su 5 ppm i 10 ppm, a plin se akumulira i u tijelu pa je standardni STEL Limit 10 ppm, a TWA limit 5 ppm.

Zapaljiva grupa plinova (ugljikovodici)

Javljaju se praktički u svakom segmentu života. Najpoznatiji predstavnik je prirodni plin (metan, CH4), a kombinacije spajanja molekula ugljika i vodika su praktički neograničene. Koristimo ih kao energente u svim endotermnim procesima te u gotovo svim industrijama (kemijska, naftna, farmaceutska, petrokemijska). Najveći problem je njihova zapaljivost i eksplozivnost, a kod velikog dijela i toksičnost. Jedan su od najvećih rizika u svim industrijama. Zapaljivost direktno ovisi o njihovoj koncentraciji u smjesi zraka i kreće se između DGE – Donje Granice Eksplozivnosti (LEL – Lower Explosive Limit) i GGE – Gornje Granice Eksplozivnosti (UEL – Upper Explosive Limit). Pri koncentracijama od 4.4 % do 17 % volumnog udjela metana u zraku iskra izaziva eksploziju pa je 4.4 % v/v CH4 = 100 % DGE (LEL).

Standardne granice alarmnih podešenja unutar EU iznose Low = 10 % LEL, High = 20 % LEL

Amonijak

Amonijak je bezbojan, toksičan, nadražujući i zapaljiv plin karakteristična mirisa koji se primjenjuje u brojnim industrijskim procesima, a produkt je i metabolizma živih bića. Od njegovih opasnih karakteristika najizraženija je toksičnost. Zapaljiv je, uz nešto više temperature zapaljenja i samozapaljenja ( 132 °C / 651 °C). Nadražuje dišne puteve i sluznice živih organizama. Prisutan je u kemijskim i petrokemijskim procesima (proizvodnja gnojiva), poljoprivredi, farmaceutici, proizvodnji plina, fermentaciji, obradi otpadnih voda, industriji hlađenja, a koristi se i kao antimikrobno sredstvo odnosno sredstvo za čišćenje. Koncentracije iznad 5.000 ppm su toksične za ljude i sisavce.

Alarmne granice za EU iznose 20 ppm / 50 ppm, uz TWA i STEL limite istih vrijednosti.

Dušikov monoksid

Dušik (II) oksid je bezbojni toksični, reaktivan i nadražujući plin sa slobodnim radikalom koji nije zapaljiv, ali, poput kisika, pospješuje gorenje zapaljivih materijala. Vrlo je otrovan pri inhalaciji ili apsorpciji putem kože. Oštrog je i slatkastog mirisa. Koristi se kao važan među spoj u kemijskoj industriji i organskoj kemiji (hidroksilamin). Važan je i u biologiji živih bića kao prijenosna („messenger“) molekula u komunikaciji između kardiovaskularnog, živčanog i imunološkog sustava. Značajan je zagađivač zraka iz ispušnih plinova osobnih automobila te uništavač ozonskog omotača zbog karakteristike slobodnog radikala. Koncentracije 60 ppm – 150 ppm uzrokuju trenutnu jaku iritaciju nosa i sluznica dišnih puteva. Koncentracije 100 ppm – 150 ppm su opasne za izlaganje 30 – 60 minuta, a koncentracije iznad 200 ppm mogu biti fatalne.

Standardna podešenja zaštitnih uređaja unutar EU se kreću od Low = 2 ppm / High = 5 ppm, TWA = 2 ppm. Obzirom na nisku toksičnost NO u kratkom vremenskom razdoblju, EU tijela ne navode posebne vrijednosti za STEL, EU SCOEL Recommendation on Nitrogen Monoxide, 06-2014).

Dušikov dioksid

Dušik (IV) oksid je otrovan i reaktivan plin, ujedno i oksidans koji pospješuje gornje zapaljivih materijala. Crvenkasto je smeđe boje pri 21.2 °C, žućkast na nižim temperaturama. Udisanje većih količina može biti fatalno za ljudski organizam. Koristi se intenzivno u kemijskoj i procesnoj industriji, specijaliziranim laboratorijima i u farmaceutici, posebno u procesima sterilizacije. U procesnoj industriji koristi se za sintezu nitratne kiseline, važne kemijske sirovine. Jedan je od stakleničkih plinova koji proizvode automobili s unutrašnjim izgaranjem, a niske koncentracije u zagađenom zraku djeluju negativno na dišne puteve, posebno osjetljivije populacije.

Standardna podešenja zaštitnih uređaja unutar EU za NO2 se kreću od Low = 0.5 ppm / High = 1 ppm, TWA = 0.5 ppm, STEL = 1 ppm.

Kisik

Plin bez kojeg nema života, u stabilnoj koncentraciji od 20.9 % v/v čini naš planet jedinstvenim i neponovljivim. Podržava gorenje i dio je brojnih gotovo svih prirodnih i ljudski stvorenih procesa koji se odvijaju na Zemlji. Koncentracija ispod 16.0 % v/v uzrokuje pospanost i zbunjenost, a ispod 6 % v/v smrt. Opasan je i u visokim koncentracijama, jer pojačava zapaljivost materijala. Koncentracija iznad 24.0 % v/v može uzrokovati spontano zapaljenje odjeće.

Standardne granice alarmnih podešenja unutar EU iznose Low = 19.5 % v/v, High = 23.5 % v/v

Sumporov dioksid

Toksičan plin čiji miris može podsjećati na upravo zapaljenu šibicu. Na Zemlji se nalazi u vrlo malim koncentracijama, najčešće je prisutan pri vulkanskim erupcijama. Staklenički je plin i jedan od najvećih zagađivača atmosfere. Koristi se u kemijskim i petrokemijskim procesima (za proizvodnju sulfatne kiseline), a zbog svojih antimikrobnih svojstava u proizvodnji hrane i vinarstvu kao konzervans (E220).

Alarmne granice za EU iznose 0.5 ppm / 1 ppm, uz TWA i STEL 0.5 ppm / 1 ppm.